12 rujna 2018

Vodite svog psa na more? Evo zašto je posebno važno da ih zaštitite od insekata

Teška i gotovo neizlječiva bolest kod pasa, lišmanioza, prenosi se ugrizom papatača, a njena rasprostranjenost naročito je velika upravo na području Dalmacije. Osim što se teško liječi i uočava, lišmanioza je prenosiva i na čovjeka, zbog čega je u ljetnim mjesecima, kada boravimo na moru, osobito važno obratiti pažnju na zaštitu od prijenosnika ove bolesti.

Lišmanioza je vrlo teška parazitska bolest kod pasa, koja zbog nespecifičnih simptoma može dugo ostati neotkrivena te u konačnici uzrokovati smrt psa, a njeno otkrivanje otežavaju i vrlo različiti simptomi kojima se manifestira: povećani limfni čvorovi, mršavljenje, smanjena osjetila, mišićna atrofija, lezije kože, gubitak dlake na glavi (osobito oko očiju), suha ljuskava koža, groznica itd. Ponekad se javljaju i crijevni simptomi u obliku proljeva, koji najčešće dovedu do uginuća našeg najboljeg prijatelja.[1]

 

Prijenosnici lišmanioze su papatači – mali hematofagni insekti aktivni tijekom noći. Kod papatača, mužjaci se hrane biljnim sokovima, a ženke sišu krv ugrizom, prilikom čega mogu biti prijenosnici zaraze. Sezona papatača je upravo ljeti – od polovice svibnja do kraja listopada i to pretežito na području Mediterana – u srednjoj i južnoj Dalmaciji, Grčkoj, na jugu Italije, Španjolske...[2] – destinacije gdje ljeti najčešće odlazimo na odmor.

 

Iz godine u godinu, lišmanioza kod pasa je sve prisutnija u Hrvatskoj.  Prije 20 godina u Hrvatskoj smo se uvjerili da lišmanioza nije rijetka tropska bolest. Na dubrovačkom području je dijagnosticirana još u jesen 1997. godine kod većeg broja pasa, a već sljedeće godine je bilo sasvim izvjesno da je ova bolest prisutna u čitavoj srednjoj i južnoj Dalmaciji[3].

 

Pas se može zaraziti lišmaniozom ugrizom zaraženog insekta papatača, no uzročnik bolesti je jednostanični parazit, bičaš Leishmania infantum, golim okom nevidljiva praživotinja, koja se u organizmu psa vrlo brzo razmnožava i uzrokuje dugotrajnu i teško izlječivu bolest. Leishmania infantum živi u makrofagima (obrambenim stanicama) pa je njena prisutnost vrlo štetna za zdravlje psa[4].

 

Za razliku od ljudi, kod kojih je liječenje uglavnom uspješno, lišmanioza se kod pasa najčešće i nakon dugotrajnog liječenja vraća. Opće prihvaćeno mišljenje je da se, iako nema potpunog izlječenja, psu može značajno povećati kvaliteta života dugotrajnim davanjem odgovarajućeg lijeka, no niti jedan lijek ne može potpuno eliminirati ovaj parazit iz organizma zaraženog psa[5] i upravo je zato važna prevencija, odnosno spriječiti ugriz insekta koji bi psa mogao zaraziti.

 

Rizik od zaraze značajno se smanjuje redovitom upotrebom repelenta kao što je Advantix. Advantix odbija nametnike prije ugriza i tako smanjuje rizik od lišmanioze. Uz to je i vodootporan pa je savršen za ljeto. No, budući da niti jedna formulacija ne može garantirati potpunu zaštitu psa, savjetuje se izbjegavati duge večernje šetnje s psom te mu tijekom noći osigurati smještaj u zatvorenom prostoru. Na prozore je dobro staviti guste mreže protiv komaraca (0,4-2 mm) te tretirati okolinu insekticidom za kućnu upotrebu[6].

 

Lišmanioza kod čovjeka poznatija je pod nazivom „dum-dum groznica“, a najčešće obolijevaju lovci ili vlasnici oboljelih pasa. Kod ljudi, bolest se manifestira kao neredovita povišena tjelesna temperatura, opća slabost, bljedoća, povećani limfni čvorovi itd. te pojavom pojedinačnih lezija i ulceracija na mjestu uboda papatača. Opća učestalost lišmanioze kod ljudi iznosi oko 12 milijuna slučajeva diljem svijeta[7].

 

Obolijevanje od lišmanioze dugotrajno utječe na kvalitetu i životni vijek psa. Kako biste zaštitili svoje zdravlje i zdravlje svog psa, spriječite ugriz insekata repelentima, posebice ako svog ljubimca sa sobom vodite u toplije krajeve.

 

 

 



[1] European Scientific Counsel Companion Animal Parasites: Control of Vector-Borne Diseases in Dogs and Cats, ESSCAP Guideline 05 Second edition (2012), ESCCAP The Mews Studio, Portland Road, Malvern, Worcestershire, WR14 2TA, ISBN: 978-1-907259-32-6, dostupno na https://www.esccap.org/uploads/docs/ih38c2d6_ESCCAP_Guidelines_GL5_01Oct2012.pdf > str. 17

[2] Ibid., 10 (=isti izvor kao prethodno) > str. 10 (2.1.1.c. Distribution in Europe)

[4]Ibid., 9 > str. 9 (2.1.1.b. Biology and transmission), par. 7

[7]  World Health Organization WHO/LEISH/200.42, Leishmania/HIV Co-Infection in Southwestern Europe 1990–98: Retrospective Analysis of 965 Cases, 2000, dostupno na: http://www.who.int/hiv/strategic/en/leish_00_42.pdf > str. 1 (2. Leishmaniasis and Leishmania/HIV co-infections statistics and features)