Zašto se biljke patentiraju?

Od pada razine siromaštva do povećanja očekivane životne dobi, mnogi od pozitivnih događaja u životu ljudi tijekom proteklih desetljeća dogodilo se zahvaljujući tehničkim i medicinskim napredcima. U tom procesu patenti igraju važnu ulogu.

Inovacije su izuzetno značajne ne samo za društvo, već i za tvrtke koje se temelje na znanosti. Inovacije su često jedan od najvažnijih čimbenika konkurentnosti.

Potrebno je mnogo godina, kao i ulaganja milijuna eura kako bi se došlo do vrijednog i korisnog otkrića. Razvoj inovativnih lijekova i uzgoj novih biljaka izuzetno su složeni i skupi procesi. Kako bi tvrtke mogle predvidjeti tako veliku i kontinuiranu investiciju u istraživanje i razvoj, prvenstveno im je potrebna sigurnost da će moći prodavati svoje novo razvijene proizvode u određenom vremenskom razdoblju, a to se osigurava  patentima, koji štite intelektualno vlasništvo izumitelja.

Biljke se prvenstveno patentiraju ako su posebno modificirane da sadrže neku novu osobinu koja ih čini, na primjer, otpornima na štetnike ili sušu, ili koja može donijeti veće prinose. Uzgajivači općenito takve osobine postižu metodama genetskog inženjeringa, ali također i drugim tehnikama.

Inovacije su tijekom proteklih desetljeća dovele do ogromnog povećanja učinkovitosti u poljoprivredi. Dok je 1900. godine jedan poljoprivrednik mogao hraniti 4 osobe, do 2012. hranio već 129 ljudi. Bez povećanja prinosa danas ne bi bilo moguće hraniti sve ljude na planeti, a svjetska populacija svakim danom sve više raste.

 

Čine li patenti na sjeme poljoprivrednike ovisnima o velikim kompanijama?

Svaki poljoprivrednik odlučuje sam odakle će nabaviti sjeme. Poljoprivrednik može koristiti svoje sjeme ili ga može kupiti od regionalnih, nacionalnih ili međunarodnih dobavljača. Činjenica da mnogi poljoprivrednici danas odabiru kupiti sjeme od dobavljača svjedoči činjenici da se radi o atraktivnom omjeru cijene i učinka takvih sjemena, što je prvenstveno rezultat mnogobrojnih istraživanja i inovacija koje su se razvijale kroz desetljeća.

Ako poljoprivrednik kupi službeno registrirano sjeme, u cijenu je uključena naknada za zaštitu patenta. Ako poljoprivrednik zadrži dio žetve i koristi sjeme za ponovnu sadnju, morat će za to platiti naknadu. No, to se u Europi događa sve rjeđe s obzirom da poljoprivrednici danas obično sade hibridne sorte, koje su robusnije i veće od tradicionalnih. No, budući da ta sjemena prirodno gube svoja svojstva u sljedećoj generaciji, poljoprivrednik svake godine mora kupiti novo hibridno sjeme. Isto vrijedi i za vrste koje su patentirane od strane izumitelja, zbog složenog i troškovno intenzivnog istraživanja.

Poljoprivrednici ne moraju kupovati hibridne sorte ili sorte koje su pod zaštitom patenta. Mogu se prebaciti na bilo koje drugo sjeme u bilo koje vrijeme i koristiti sjeme uzgajano neovisno o tvrtkama koje se bave sjemenarstvom. Izbor je individualan i ovisi o samom poljoprivredniku.

 

 

Komercijalno tržište za sjemenje predstavlja samo mali dio ukupne ponude sjemena u svijetu. U mnogim zemljama u razvoju, uzgoj sjemena je domena javnih ustanova ili samih poljoprivrednika. Na primjer, 90-98 % poljoprivrednika u zapadnoj Africi proizvodi vlastito sjeme; uključujući istočnu i južnu Afriku, gdje ta brojka iznosi 70 do 95 %. [Izvor]

Patentiranje novih biljnih sorti nije dovelo do ograničenja raspoloživih sjemena, pa tako niti poljoprivrednici nisu ovisni o samo nekoliko velikih tvrtki koje prodaju sjeme.