Je li organski uzgoj moguć bez sredstava za zaštitu bilja?

Iako organski uzgoj povezujemo sa zdravijom hranom, studija časopisa Food Science and Technology iz 2016. godine otkriva da ekološki proizvedena hrana nije niti sigurnija niti zdravija od hrane dobivene konvencionalnom proizvodnjom.

S druge strane, prinosi u ekološkoj poljoprivredi također su znatno manji u usporedbi s konvencionalnom: Opsežna studija stručnog časopisa Nature iz 2012. godine pokazala je kako su prihodi od ekološke proizvodnje hrane na globalnoj razini u prosjeku za 25% manji od konvencionalne, što znači da je za postojane prihode od ekološke poljoprivrede potrebna znatno veća obradiva površina, koje svakim danom imamo sve manje.

 

 

Popularno mišljenje da je organska hrana zdravija, između ostaloga, dolazi i od pretpostavke da se na organske usjeve ne primjenjuju sredstva za zaštitu bilja, no je li to istina?

Poljoprivrednici koji se bave organskim uzgojem također moraju zaštititi svoje usjeve odpatogena, štetnika i bolesti. Međutim, nije im dozvoljeno koristiti tvari koje su kemijski proizvedene, s obzirom da se smatraju neprirodnima, te stoga koriste mješavinu toksičnih biljaka, bakterija i soli teških metala. No, neke od tih tehnika štetne su za zdravlje i okoliš.

Primjerice, jedan od najvažnijih alata u organskom uzgoju je teški metal bakar, koji se koristi za kontrolu gljivičnih infekcija. No,  soli bakra nakupljaju se u tlu, te također štete i drugim organizmima u tlu i vodi. Europska Uredba o ekološkoj poljoprivredi ograničila je uporabu čistog bakra na do 6 kilograma po hektaru na godinu.

Poljoprivrednici koji se bave organskim uzgojem, za kontrolu štetnika koristeprirodne neprijatelje, međutim kada štetnici postanu previše brojni, koriste i biljne toksine kao što su ekstrakti piretruma ili piretrin, azadirachtin i rotenon.


Neurotoksini piretrenski ekstrakti/piretrin toksični su za sve vrste insekata, uključujući  korisne insekte, i vrlo su toksični za ribu. Na žalost, mogu utjecati i na središnji živčani sustav kod ljudi, te se akumulirati u mozgu, a u slučajevima dugotrajne izloženosti i u masnom tkivu. Azadirachtin je naročito štetan za bumbare, čak i pri niskim

 

 

koncentracijama. [Izvor] Osim toksičnosti za ljude i okoliš, ove su tvari također neučinkovite i i mogu uzrokovati pojavu fitotoksičnosti, što su nedostaci koji su uglavnom uklonjeni sa korištenjem sintetičke zaštite bilja.  

Održivom rastu količine i kvalitete proizvoda, bilo da je riječ o konvencionalnoj ili organskoj poljoprivredi, može doprinijeti tek pametna kombinacija visokokvalitetnog sjemena, suvremene kemijske i biološke zaštite bilja, te poljoprivredne inovacije.