Koliko je GMO siguran?

Suvremeno genetsko inženjerstvo omogućuje modificiranje različitih svojstava biljaka te omogućuje ogromne prednosti za ljudsku prehranu. Genetski inženjering može biljke učiniti otpornijim na bolesti ili štetnike, omogućiti da bolje podnose sušu, vlagu, vjetar ili toplinu, te da sadrže veće količine specifičnih hranjivih tvari ili vitamina ili da jednostavno donose veće prinose.

Takve osobine predstavljaju veliku važnost za globalnu poljoprivredu, jer se klima i vrijeme ubrzano mijenja. Uz to, rapidno se mijenjaju i čimbenici biotskog stresa koji utječu na biljke također, kao što je širenje novih biljaka, insekata i bolesti. Razvoj nove biljne sorte može trajati između 10 i 15 godina, stoga uzgajivači moraju planirati prilično rano.

U proteklih 100 godina, uzgajivači su koristili različite metode uzgoja biljaka kako bi dobili željenja svojstva, poput stvaranja mutacija kemikalijama i zračenjem. Na taj način proizvedene su i mnoge vrste organskog sjemena.

Genetsko inženjerstvo, gdje se nove gene uvodi u genom biljke, postoji više od 30 godina. Koristeći metode genetskog inženjerstva, uzgajivači mogu brže i učinkovitije prilagoditi biljke na teške uvjete u okolišu, poput suše, vlažnog tla ili slanosti. Više 120 nobelovaca je 2016. godine poslalo otvoreno pismo svjetskoj zajednici, tražeći vlade država da poljoprivrednicima ubrzaju pristup svim alatima moderne biologije, posebice sjemenu poboljšanim metodama biotehnologije. [Izvor]

U budućnosti, može ćemo moći uzgajati biljke čije će korijenje moći apsorbirati neke specifilne hranjive tvari ili će njihova svojstva omogućavati značajno lakše skladištenje hrane za ljude i životinje. Istraživači već sada rade na razvoju krumpira koji proizvodi manje štetnih akrilamida prilikom pečenja ili dubokog prženja - što je jasna prednost za zdravlje potrošača.

Biljke uzgojene upotrebom metoda genetičkog inžinjerstva moraju se prije odobravanja temeljito ispitati kako bi se utvrdila njihova sigurnost i utjecaj na okoliš. Rade se staklenički testovi, kao i studije u prehrani životinja, te terenski pokusi. Međutim, od uvođenja genetskog inženjerstva u poljoprivredu do danas, svaka biljka uzgojena uz pomoć metoda genetskog inženjerstva pokazala se sigurnom i kompatibilnom sa zdravljem i sigurnosti za okoliš barem onoliko koliko i biljke uzgojene drugim modernim ili konvencionalnim metodama.

 

Znači li GMO i veću uporabu proizvoda za zaštitu bilja?

Aktivisti za zaštitu okoliša tvrde da uzgoj genetski modificiranih biljaka znači i povećano korištenje sredstava za zaštitu bilja, no činjenice pokazuju upravo suprotno. Biljke otporne na štetnike trebaju manje prskanja, biljke koje imaju učinkovitu fiksaciju dušika trebaju manje gnojiva, a biljke otporne na herbicide manju upotrebu traktora na polju.

GM usjevi omogućuju poljoprivrednicima pristup najboljim dostupnim sortama bilja, što je iznimno važno u područjima koja nisu toliko pogodna za poljoprivredu. Poljoprivredne prakse bez obrade tla su uvelike unaprijeđene usjevima otpornim na herbicide, što je rezultiralo značajno manjim erozijama tla i većim zadržavanjem CO2 u tlu, ali i učinkovitijim biljkama koje donose veći prinos.

Studija poljoprivrednih znanstvenika na njemačkom sveučilištu u Göttingenu [Izvor] iz 2014. godine procijenila je oko 150 publikacija i izvješća iz cijelog svijeta koja istražuju utjecaj genetski modificiranih usjeva soje, kukuruza i pamuka. Među tim publikacijama bile su i studije nevladinih organizacija. Istraživači su došli do zaključka da poljoprivrednici na takvim usjevima u prosjeku trebaju 37% manje sredstava za zaštitu bilja, a u isto vrijeme su imali 22% veći prinos. Unatoč većim troškovima za sjeme, dobit poljoprivrednika u prosjeku je porasla za 68%.